Andrea "Fluterscooter" Fisher

Dobar dan dragi flautisti i svi oni koji se tako osjećaju, kao i ljubitelji glazbe i drugi kolege.

Današnji blog je samo početak novog ciklusa kojeg sam odlučila uključiti u ovaj projekt.

Naime riječ je o intervjuima s nekim lokalnim, i nekim internacionalnim flautistima. Neke ću morati predstaviti malo detaljnije, dok neke nije potrebno predstavljati.

Prvi gost kojeg imamo na popisu je moja mentorica i kolegica Andrea „Fluterscooter“ Fisher, američka flautistica.

Započinjemo najprije s malim uvodom:

Andrea Fisher je američka flautistica, diplomirala je na Juilliard School u klasi Carol Wincenc. Njezina eklektična karijera uključuje nastupe i snimanja s: John Legendom, 50 Centom, Rick Rossom, Puff Daddyijem, Heribie Hancocom, Wiz Khalifom i Ian Andersenom iz benda Jethro Tull. Nastupala je u koncertnim dvoranama diljem svijeta i održala svjetske premijere u Umjetničkom centru u Seulu i na Galway flute festivalu. Kao edukatorica, držala je seminare u Kini na konzervatorijima Tianjian i Nanjing te diljem Azije kao veleposlanica Juilliard School/Nord Anglia Education programa. Samostalno u producirala i izdala tri albuma meditacijske glazbe. Andrea je poznata po svojim jedinstvenim izvedbama pomoću hologramske tehnologije, a najpoznatija je po svojim viralnim video zapisima u kojima istovremeno svira flautu i orgulje. Njezin video Danse Macabre za Noć vještica, u kojem svira flautu, klavijaturu i pedale, dobio je više od milijun pregleda.

Možete li opisati svoje „putovanje“ kao glazbenica do današnjeg dana?

Kao djevojčica voljela sam ići slušati Philadelphia orkestar, jako sam voljela orkestralnu glazbu. Tako da sam u početku krenula stopama orkestralnih flautista, kao mlađa svirala sam u puno „youth“ orkestara, volim harmonije orkestra, i volim interakciju s orkestrom i instrumentom. No to se promijenilo u kasnijim godina mog školovanja. Gledajući kolege koji su išli na nebrojeno audicija, često neuspješno, shvatila sam da su audicije jako skupe (smještaj, hrana, prijevoz) i veliki rizik. Tako da sam odlučila promijeniti profesora, time i smjer svog školovanja. Carol Wincenc je flautistica koja je više orijentirana na komornu glazbu i različite flaute kao što su indijski Bansuri i japanski Shakukachi (njih sam čak svirala i na svom diplomskom koncertu). Bila sam jako otvorena za različite vrste glazbe. Željela sam uklopiti flautu u druge tipove glazbe, no znamo da su klasični glazbenici ponekad postavljeni kao „elita“, sa razno raznim pravilima: „ne smiješ to, to moraš tako, tu trebaš to“. No nisam pustila da me to smete, odbacila sam to mišljenje. Voljela sam sve vrste glazbe: hip-hop, pop… Željela sam svirati na takvim albumima. To mi je postao svojevrstan hobi, poslije škole, koji se kasnije pretvorio u posao. Nakon diplome, sigurno nekoliko godina, sam puno radila s hip-hop, R.A.P. i pop umjetnicima. Bilo je jako „cool“, iz razloga što su sve te snimke i svi ti radovi, bili većinom improvizacija uz „beat“ i klavijature. To je bilo super dok je trajalo, no pop glazba je jako kratkog života, skače s trenda na trend. Imala sam priliku snimiti više od nekoliko albuma s velikim licima hip-hop i pop scene. Jedno vrijeme trend su bili „live“ instrumenti, puno violina, puno drvenih i limenih puhača, no već sljedeći trend je bio elektronska glazba i auto tune. Dugo nije bilo „live instrumenata“ za čuti na pop i hip-hop albumima. Taj prijelaz me ostavio bez posla. No „svako zlo za neko dobro“ sljedeća stepenica u mom životu kao glazbenika, dovela me ovdje gdje jesam danas. Vratila sam se na neko vrijeme u klasičnu glazbu, nedostajala mi je harmonija, te sam tako otkrila sviranje flaute i orgulja u isto vrijeme.

Rekli ste da ste kao mlada flautistica svirali puno na hip-hop i pop albumima. Danas je elektronička glazba jako popularna. Kada bi imali priliku svirati flautu s tehno beat-ovima u pozadini, biste li pristali na to i na kakvu tehno (elektronsku) glazbu bi željeli svirati?

Naravno da bih bila zainteresirana. Zaboravila sam spomenuti da sam već snimala s elektronskom glazbom. Snimila sam 5 albuma meditacijske glazbe, koja je snimana za Ayahuascarituale. Jako volim elektronsku glazbu koja ima etno prizvuk u bazi, i mislim da se flauta savršeno slaže s tim. Snimanje tih albuma bilo je jako zabavno, produkciju, kao i snimanje i sviranje, napravila sam sama i mogu reći da su cijeli ti albumi ubiti duge seanse improvizacije.

Spomenuli ste ljubav prema harmoniji, što mi daje naslutiti da ste svako djelo koje ste svirali, naučili, osim melodijski, i harmonijski. Ako ispred sebe imate početnika ili flautista amatera, koliko mislite da je važno da nauče komad, gledano harmonijski, a ne samo melodijski? Koliko im to pomaže u razumijevaju glazbe i u prenošenju poruke koju žele izreći tim komadom kojeg sviraju?

Poznavanje harmonije, solfeggija i svih ostalih elemenata glazbe je od neizmjerne važnosti za svakog glazbenika, ako ne zbog ideje, barem zbog razumijevanja što i kako svirati. Kada sam bila dijete, često sam svirala klavirske dionice da flauti, i malo kasnije kada sam malo narasla, počela sam učiti i klavirske dionice komada koje sam svirala na flauti, kako bih mogla bolje razumjeti harmoniju, i složiti ideju i priču iza tog djela. Meni je, srećom, razumijevanje harmonije išlo od ruke, jer imam apsolutni sluh, no za one koji nemaju, moraju sjesti i povećati svoje znanje solfeggija, harmonije i glazbenih oblika. Moj savjet onima koji još nisu počeli spajati i shvaćati harmonijske progresije, je slušajte snimke, ako ih nema, odsvirajte na klaviru ili na svom instrumentu i druge dionice koje sviraju s vama. To će neizmjerno olakšati vježbanje i sviranje, time i poboljšati vašu izvedbu.

Već smo pričali o raznim vrstama glazbe, no nismo se dotakli klasične glazbe, pa da se vratimo na temu. Smatrate li da se publika klasične glazbe smanjila u odnosu na prošla desetljeća i kako bi vi učinili klasičnu glazbu dostupnijom široj publici, time i kako bi privukli tu širu publiku?

To je odlično pitanje, i često pitam to pitanje na svim predavanjima. Publika se uistinu smanjila posljednjih nekoliko desetljeća, publika za klasičnu glazbu je polako izumrla (govorim za SAD). Klasična glazba je bila hobi za elitu, otići na koncert NY filharmonije nekad je bio socijalno događanje.To više nije slučaj, klasična glazba je postala izolirani svijet za sebe i otvorila se potreba za privlačenjem mlađe publike na koncerte. Mnogi smatraju da će privući publiku tako da sviraju glazbu novijeg doba, no svi znamo kako zvuči moderna glazba, koja često nije interesantna široj publici. Mala anegdota: trenirala sam s jednim čovjekom koji je želio otići slušati koncert simfonijskog orkestra, no nije znao što obući, kako se ponašati i mislio je da se neće uklopiti u svijet klasične glazbe. Pitala sam ga što ga sprječava da ode i rekao mi je da su društvene stigme te koje ga sprječavaju. No upravo taj čovjek koji nema nikakvog obrazovanja što se tiče klasične glazbe, je publika koju želimo privući na svoje koncerte. Ne smijemo ih isključivati iz našeg svijeta i moramo proširiti doseg naše glazbe, maknuti stigme koje okružuju klasičnu glazbu. Kada jedan od „običnih“ ljudi dođe na koncert, oduševi se (većina njih se zaljubi u klasičnu glazbu kada čuju dobar simfonijski orkestar), sljedeći koncert na koji bude išao pozvat će svoje prijatelje i time proširujemo svoju publiku. Također mislim da su te društvene stigme malo i posljedica krivog marketinga i publikacije klasične glazbe. Koncerti takvog tipa su svojevrsna meditacija kada se ostatak svijeta isključi, mobiteli se ugase, svijetla se ugase i počinje neko vrijeme (sat, dva, tri) u kojem postojite samo vi (čovjek) i glazba. Ništa drugo u tom trenutku nebi trebalo biti bitno. Svirala sam jedan koncert u Južnoj Karolini, gdje sam naišla na ljude koji su uistinu prvi put čuli flautu i klasičnu glazbu. Nakon koncerta, dio ljudi iz publike mi je prišao i postavljao razna pitanja o flauti, o povijesti instrumenta, povijesti komada koje sam svirala, itd. Jedan važni dio posla glazbenika je da bude čovjek, a ne neko nedodirljivo biće koje živi u svom svijetu. Morate pričati s ljudima, ponekad objašnjavati o svom instrumentu i pokušati na neki način demistificirati klasičnu glazbu i približiti je „običnom puku“.

Koje su osnove točke koje mladi glazbenik mora znati da bi ostvario uspješnu karijeru kroz svoj život?

Vježbati. To je česta rečenica koju glazbenici izgovore, no da, stvarno treba vježbati puno kako bi uspjeli upisati akademiju. Kasnije dolazimo do problema koje bi mladi glazbenici trebali učiti na akademiji, no pogreška u obrazovanju, te stvari se ne spominju. Znam da neki glazbenici prestanu svirati nakon diplome jer nisu sigurni gdje će vježbati, s kim će svirati, gdje će nastupati. Kada završite svoje studije postanete sami svoj menadžer, producent i asistent. Da bi uspješno nastavili svirati, bez obzira svirate li na puno radno vrijeme, ili radite u školi, orkestru ili negdje drugo, morate upoznavati nove ljude (ne samo glazbenike, već i stiliste, plesače, slikare), kolege, s kojima ćete jednog dana moću ostvariti uspješnu suradnju. Također živimo u digitalnom svijetu, koji je ujedno prokletstvo i sreća. Moramo koristiti ono što imamo i iskoristiti društvene mreže u demistifikaciji klasične glazbe kao i promoviranju iste. U SAD-u počinju s nekim predmetima na fakultetima koji bi mogli pomoći pri tome, no osim toga morate razmišljati izvan kutije, tražiti nove načine promocije, svirati raznu vrstu muzike, slušati podcast-e ljudi koji su već probili tu barijeru „elitnog“ svijeta klasične glazbe. To je jako teško pitanje, jer ustvari ne možemo dati direktni odgovor na to pitanje. To pitanje odnosi se na samog pojedinca i njegovo kreativno razmišljanje. Morate imati na umu da je to puno posla i često investicija u samog sebe, morate vjerovati u sami sebe i svoje obrazovanje, pošto nemamo direktan odgovor, morate ići metodom pokušaja i pogreški.

Posljednje pitanje koje imam za vas danas, iako B-Flute tag line točno opisuje vaš raznolik život. Naime tag line B-Flute je: Be Bold With Classical Music. Pitanje je, dakle, kako ste vi odvažni s klasičnom glazbom?

Guram sebe do svojih granica, razmišljam izvan kutije, i radimo ono što drugi nisu još niti probali (niti im je palo napamet). Tu pričam naravno o one-person duu orgulja i flaute. Igraj

te se s glazbom, istražujte svoje granice i te lude ideje koje vam padnu na pamet (iako se možda čine nemogućima) pokušajte provesti u djelo. Nemojte puno slušati one koji vam kažu to nije moguće, meni su puno puta rekli da ste to ne može (flauta i orgulje), da neću uspjeti (Fluterscooter torbe), no zanemarila sam ih i dala sve od sebe da uspije. I tako sam danas tu gdje jesam, s uspješnom karijerom kao flautistica i globalnom tvrtkom torbi za instrumente. Polako, doći ćete gdje morate biti, samo dajte sebi malo „kredita“ i prostora za rast.

Draga Andrea, hvala Vam na odvojenom vremenu za ovaj intervju. S obzirom da je vaš život bio jako raznolik, sigurno ćemo se sresti u još nekom trenutku, na primjer za pokretanje posla vezanog u struku.

Dragi moji flautisti i svi oni koji su stigli do kraja ovog intervjua, hvala vam na čitanju i podršci. Da nebi propustili koji od nadolazećih intervjua, upišite se na našu e-mail listu time da ispunite kratki obrazac na dnu stranice.

Do sljedećeg čitanja,

Sretno vježbanje i ugodan dan,

Vaša

LB

P.S. tu je i link na neke Andreine izvedbe i albume.

Dance Macabre: Videozapisi | Facebook

Bach flute sonata: A Bach flute sonata - flute and organ, but just one player - Classic FM

Meditation music: Music | AyaTunes (bandcamp.com)